FIAT 130 – U inat svima

Kada neka fabrika napravi automobil koji ne dijeli mehaniku ni sa jednim drugim modelom iz game i odskače od ustaljenog imidža, kada se taj auto unaprjeđuje svake govine i kada se ne zaradi na njemu, može se reći da je napravljen iz ljubavi i inata.

Krajem šezdesetih godina prošlog vijeka, Fiat je napravio najveći udarac njemačkim premijum proizvođačima limuzinom i kupeom “130”. Nije tajna da su prilikom konstruisanja ovog modela “na nišanu” imali prije svega Mercedes i BMW.

Fiat je imao vrlo ambiciozne planove sa limuzinom 130

Po mnogim tehničkim karakteristikama, a mnogi kažu i dizajnu, prevazišli su ih, pa opet, veliki Fiat nije doživio komercijalni uspijeh. Do prestanka proizvodnje 1976. godine prodato je oko petnaest hiljada limuzina i samo pet hiljada kupea. Fiat, na žalost, više nikada nije napravio auto ovakvog kalibra.

Priča o Fiatu “130” počinje još 1963. godine kada je donesena odluka da se zamjeni već tada zastarjela limuzina “2300”. Industrija i ekonomija u Italiji je u tom periodu bila u zamahu i odlučeno je da se prilikom konstrukcije nove perjanice ne štedi.

Karoserija limuzine dizajnom podseća na manji model „125”, s time što je glamuroznija sa mnogo hromiranih detalja. Interesantno je da se fabrika odlučila da kupe ima potpuno drugačiji dizajn.

Restilizovana limuzina je dobila instrumente iz kupea

Kupe je dizajnirao studio Pininfarina, konkretno njihov tadašnji dizajner Paolo Martin. On je za svoj rad dobio nagradu. Kritike tadašnje stručne štampe najviše su bile upućene na dizaj kabine limuzine, koja je imala zastarjele instrumente i previše plastike na centralnoj konzoli.

To je ispravljeno 1971. godine, kada je limuzina restilizovana. Pored većeg motora, limuzina je dobila i unutrašnjost kupea koja je bila moderna. Kuriozitet je da su prekidači osvjetljeni pomoću optičkih vlakana, što je bilo nečuveno za to vrijeme.

Motor je specijalno razvijen za Fiat „130“. U pitanju je moderni V6 benzinac sa bregastim osovinama u glavi. Prva verzija imala je zapreminu od 2,86 litra i snagu od 140 KS, dok je kod druge verzije zapremina povećana na 3,2 litra a snaga na 165 KS.

Kolege koje su testirale auto bili su oduševljene uglađenošću i snagom, ali su zamjerile fabrici što su upotrebili tri dvogrla karburatora za ubrizgavanja goriva. Zbog karburatora, motor je ponekad znao da bude “jogunast” prilikom paljenja, naročito kada je bio topao.

Snaga se na zadnje točkove prenosi preko petostepenog ručnog mjenjača, ili preko trostepenog automatika koji je proizveo ZF i diferencijala sa zaustavljačem. I ostatak automobila bio je prilagođen namjeni, pa su sva četiri točka imala nezavisno oslanjanje, a automobil su zaustavljala četiri kočiona diska.

Kupe sa ručnim mjenjačem je reijtkost

Interesantno je da prednje MacPherson ogibljenje nije imalo spiralne, već torzione opruge, kako bi mogao da stane veliki V6 motor opremljen kompresorom klima uređaja. Zadnji točkovi su vođeni preko dijagonalnih ramena, a svi testovi hvale upravljivost i stabilnost te navode na je veliki Fiat mnogo bolji od njemaca.

Fiat 130 kupe dizajnirao je studio Pininfarina

Iako nije imao dobar tržišni uspijeh, Fiat 130 je uspio da lansira Fiat na scenu velikih proizvođača sposobnih da naprave auto koji se nalazi na vrhu prestižnog D segmenta.

Tri dvogrla karburatora činili su motor pomalo nepredvidivim

Jedinstven motor

Kolike su bile ambicije sa prestižnim modelom  “130” govori i podatak da je specijalno za njega razvijen motor koji se nije koristio ni u jednom drugom modelu. Veliki V6 ne treba pomješati sa Ferrarijevim V6 koji se ugrađivao u “Fiat Dino”. Ipak, porijeklo mu je više nego plemenito, jer ga je razvio Aurelio Lampredi, legendarni Ferarijev konstruktor. On je kao osnovu iskoristio detalje koji su pripremljeni za tada revolucionarni motor iz “Fijata 128″.

Prva verzija ima zapreminu 2,86 litara i snagu od 140 KS. Godinu dana kasnije, ovaj motor je pojačan na 160 KS upotrebom većih karburatora i drugačije ispušne grane. Konačno, 1971. godine napravljena je druga verzija V6 motora. Povećanjem prečnika klipa zapremina je porasla na 3,2 litra, a snaga na 165 KS. Ovaj motor je najelastičniji i najuglađeniji od svih.

Marema, vizija shooting-brake kupea

Iz iste kuhinje

Italijani ne bi bili ono što jesu, da nisu eksperimentisali sa specijalnim verzijama “130-ke”. Napravljan su dva zvanična i jedan nezvaničan prototip. Karavan sa dvoja vrata, Shooting-brake  nazvan je Marema i predstavljen je 1974. godine.

Opera, limuzina dizajnirana u stilu kupea

Limuzina sa četvora vrata sa specifičnim dizajnom preuzetim sa kupea nazvana je Opera, a predstavljena je 1975. godine. Poslije više decenija, opstao je i vrlo lijepi prototip karavana koji je nastao na bazi limuzine.

Geometrija zadnjih točkova koje vode dijagonalna ramena može se precizno podešavati u svim osama. Također, visina prednjeg dijela može lako mjenjati, baš zbog načina na koji su torzione opruge pričvršćene za ramena.

“Fiat 130″ imao je servo upravljač, a volan je mogao da se podešava po visini i dubini. Limuzina je prvi Fijatov automobil koji je serijski dolazio sa alternatorom, a ne dinamom.

Piše: Ivan Katunac
Auto magazin, partner Carlander portala