Test: Kia Soul EV – Vožnja na struju jeftinija od vožnje na plin

Nemamo priliku da često vozimo električne automobile u državama ex-jugoslavije. Nismo još spremni za njih. Ipak, lijepo je ponekat podsjetiti se svih prednosti ovih vozila i uputiti apel nadležnim da je trenutak da se približimo svijetu.

Nakon pet godina, posle testa malog Mitsubishi i-MiEV, imali smo priliku da vozimo električni automobil. Interesantno je vidjeti kako je tehnologija napredovala za ovih (dugih) pet godina, i podsjetiti se svih blagodeti, ali i mana električnog pogona. Ovaj put “električar” nam dolazi iz, na prvi pogled neobičnog izvora, korejske Kije. Kažemo na prvi pogled, jer moramo da vas podsjetimo da je Kia odavno više nego mainstream proizvođač automobila koji se godinama vrlo uspješno bavi alternativnim pogonom.

Nakon nekoliko hibridnih modela, na red je došao električni. Riješili su da ne “plaše” širi krug kupaca automobilima sa posebno odrađenom, aerodinamičnom karoserijom koja izgleda kao da je došla iz SF filmova, već su upotrijebili dobro poznati i širom planete popularni MPV niže klase “soul”. Auto nisu previše mjenjali. Spolja električnu verziju možete prepoznati po prednjoj maski koja nema otvore za hlađenje. Umesto njih tu su utičnice za punjenje baterija, naravno uredno zamaskirane lajsnama. Kia nudi “soul ev” u nekoliko verzija dvobojnih šema koji izgledaju prilično atraktivno, naročito one sa pastelnim bojama.

Felge su specifičnog dizajna i na njima se nalaze pneumatici za ultra niskim otporom kotrljanja. Samonoseća karoserija je ojačana sa donje strane kako bi mogla da izdrži 245 kilograma dodatnog tereta. Fabrika navodi da automobil ima za trećinu veću torzionu čvrstoću nego klasične verzije. Ručica mjenjača je na podu, tamo gdje je i očekujete i ima pet položaja. Pored “P,R,N,D”, koje možete naći na svakom klasičnom automatiku, tu je i položaj “B”, odnosno dodatno kočenje motorom, koji poznajemo još iz, na primjer, Toyotinih hibrida. Sklanjamo punjač i krećemo u vožnju. Kia je ponosna na činjenicu da “soul EV” ima najveću autonomiju među “normalnim” električnim vozilima. Potrebno je dati desetak puta više novca za nekog “teslu” da bi ste dobili nekoliko desetina kilometara više u odnosu na 212 kilometara koliko deklariše Kia.

Kako znamo da na testu skoro nikada nismo uspjeli da postignemo autonomiju (potrošnju kod klasičnih automobila) koju fabrika obećava, za svaki slučaj smo se ograničili na vožnju od nekih 180 kilometara. Prema tome smo planirali i rutu kojom ćemo proći. Vožnja električnog automobila se ne razlikuje previše od vožnje uobičajenog auta sa automatskim mjenjačem, ili, recimo, hibrida. Kada auto ubacite u položaj “D”, odnosno vožnja, sve što treba da radite je da pritiskate pedalu “gasa” i kočnice. Zaista, ništa jednostavnije.

Sve što još, eventualno, treba da radite u toku vožnje je da tokom usporavanja, umesto kočenja, na nizbrdici ubacite mjenjač u položaj “B”, kada auto mnogo efikasnije i jače koči generatorom, ali isto tako mnogo bolje puni baterije regenerišući kinetičku energiju, čime se primjetno povećava autonomija. Kabina je iznenađujuće tiha. U početku smo audio uređaj, držali isključen. Tada do putnika dopire samo dobro utišana buka pneumatika u “unjkanje” elektro-motora i prijenosa. Performanse su iznenađujuće dobre. Pritisnite pedalu akceleratora do patosa i u potpunoj tišini ćete ostaviti gotovo svakoga na semaforu.

Sa elektro-motorom od 110 KS i maksimalni okrtnim momentom od 285 Nm do “stotke” stiže za nešto manje od 12 sekundi, što je uporedivo sa nekim benzincem od 1,6 litara. Ono što nije isto su među-ubrzanja koja su munjevita zahvaljujući velikom okrtnom momentu. Maksimalna brzina iznosi 145 km/h. Kada smo prvi put testirali neki električni auto, prvi osjećaj koji smo doživjeli bila je paranoja od mogućnosti da ostanemo bez struje negdje na putu. Sada su se stvari promijenile i u vožnju smo krenuli opuštenije. U Srbiji i Bosni i Hercegovini za još uvijek nema ni jedne stanice na kojoj bi mogli da dopunite baterije.

Autonomija je nešto veća, ali je elektronika automobila koja vas obavještava o preostaloj energiji i načinu da uštedite struju i povećate autonomiju mnogo bolja. Tu je i navigacioni uređaj koji će vam nepogriješivo reći koliko vam je kilometara i vremena ostalo do odredišta. Navigacija je podešena i tako da vam u svakom trenutku pokazuje nekoliko najbližih punionica i vrijeme i razdaljinu do njih. No, kako električnih punionica nema, taj segment ne radi na prostorima Srbije i Bosne i Hercegovine. Kod nas električni auto možete da napunite samo u svom dvorištu, garaži, ili ispred zgrade, spuštajući produžni kabl kroz prozor, a u dobroj vjeri da slučajni prolaznik neće poželiti da kabl na brzinu pretopi u bakar.

Raspoloživih dvjestotinjak kilometara uopšte nije malo kada “na papir” stavite šta sve možete da obavite u okviru te rute.  “Soulom ev” možete čak da se otisnete i na kraći put, ali spremite se da planirate put. Ako ste planirali da se vratite istog dana, nakon ručka, ili ako idete na udaljenija mjesta, morat ćete malo da se strpite i sačekate ciklus od četiri sata, da se baterije u potpunosti napune na specijalnoj punionici od 220 V (kojih kod nas nema!), odnosno čak 12 sati ako ga punite preko ispravljača koji se priključuje na gradsku mrežu. Ovdje još jednom moramo da apelujemo na vlasti da se priključi svjetskim trendovima i naprave barem nekoliko brzih punjača strateški raspoređenih koji bi barem malo olakšali i ubrzali elektrifikaciju našeg voznog parka. Desetak godina kojih već zaostajemo za Evropom, pa i zemljama iz okruženja više je nego dovoljno, nadamo se da se slažete?!

Sada kada smo vas, sigurni smo, uvjerili da struja ispod haube nije bauk, riječ dvije o samom autu. “Soul” koji je poslužio kao platforma je mali MPV automobil. Tipičnog je Azijskog dizajna, kutijast, simpatičan i nadasve praktičan. Fabrika navodi da baterije koje su smještene ispod poda vozila gotovo ne umanjuju prostor za putnike. Samo je prostor za noge putnika pozadi nekih osam centimetara kraći u odnosu na standardnu verziju.

Mi nismo primjetili neki problem s tim, jer se na zadnjoj klupi lahko smještaju i dvometraši. Zbog povišenog načina sjedenja, ali i širokog otvaranja vrata u auto se lako ulazi i iz njega izlazi. Prtljažnik je dovoljno prostran, tako da je “soul” odličan porodični automobil. Ono što se primjećuje već prilikom prvog kontakta sa “EV-om” je odličan kvalitet izrade i vrhunski materijali koje je fabrika koristila u kabini. Tepih je vrlo debeo i mekan kao najboljim limuzinama, a takav osjećaj pružaju i tapacirunzi na sjedištima i vratima.

Sve je to začinjeno pažljivim odabirom pastelnih boja materijala kao i prijatnim kontrastnim štepovima. Ovako opremljen i sklopljen automobil je i u standardnoj verziji vrlo privlačan. Već osnovna, od dvije verzije “kije soul ev” je odlično opremljena. Posjeduje navigaciju, specijalnu automatsku klimu, napredni audio uređaj, sva četiri podizača prozora, beskontaktnu bravu, tempomat i mnoge druge sisteme koji se smatraju luksuzom. Od električnih automobila odavno više ne očekujemo “čudo neviđeno”, već uglađen i prije svega vrlo ekonomičan auto za svakodnevnu upotrebu.

Čudo koje sada očekujemo mora da se dogodi u našoj državi. Pored infrastrukture koju smo već pomenuli, prijeko nam je neophodna i svijest o ekologiji. Električna vozila nemaju emisiju štetnih plinova tamo gdje je najbitnije, a to su gradska jezgra, a to je svakako neophodno. Naše zdravlje nalaže da država što prije i što odlučnije počne da daje razne subvencije i poreske olakšice za ovu vrstu vozila. Cijena “kije soul ev” u Srbiji iznosi 36 hiljada eura, što zaista nije malo, s obzirom da za taj novac može da se nabavi ozbiljna limuzina premijum segmenta.

Međutim, već u Hrvatskoj za ovu vrstu automobila daju se subvenciju od devet hiljada eura, čime cijena postaje podnošljiva i opravdana obzirom na vrlo nisku cijenu eksploatacije, pa ne čudi što se više ovakvih vozila može videti u Hrvatskoj nego Srbiji i Bosni i Hercegovini.

Ivan Katunac